Dijabetes i bolesti štitaste žlezde su zdravstveni problemi koji često prolaze neprimećeno sve do trenutka kada izazovu ozbiljne komplikacije. Dr Zoran Gluvić, stručnjak u oblasti endokrinologije, ukazuje na ključne izazove u dijagnostici i lečenju ovih bolesti, posebno ističući značaj ranog otkrivanja i kontinuiranog praćenja pacijenata. On ukazuje na progresivan i tihi karakter dijabetesa, kao i na učestalu povezanost sa bolestima štitaste žlezde, što dodatno komplikuje lečenje. Posebnu pažnju posvetio je uticaju na reproduktivno zdravlje žena, naglašavajući potrebu za multidisciplinarnim pristupom kako bi se obezbedila adekvatna terapija i prevencija komplikacija.
,,Kada imate taj kontinuitet u praċenju bolesnika vi u stvari sprečavate razvoj bolesti, ali ne same bolesti. Dijabetes je nema bolest koja ne daje bolove ili slične smetnje, ali jede organizam. Osoba kad dođe u kasnijoj fazi bolesti sa komplikacijama, to je osoba koja nije enigma, nego u stvari jedan veliki trošak za zdravstveni sistem kome ne možete preterano mnogo da pomognete. Zato mi imamo situaciju, da nama bolesnici prvi put dođu na lečenje kad imaju gangrenu noge ili kad im otkažu bubrezi, a da nisu ni znali da imaju dijabetes. Oni nisu prošli kroz prethodni segment, prethodne karike koje bi ukazale da imaju problem. Imali su prazan period od pet, deset pa i dvadeset godina da nisu znali da su bolesni, što je dramatično u kasnijoj fazi bolesti. Onda vi samo krpite stvari da ta bolest dalje ne progresira, a ona neminovno progredira, ma koliko vi dobro lečili bolesnika. Dijabetes je bolest koja je trajno aktivna i trajno progresivna, nezavisno od uslova terapije. Ako vi date adekvatnu terapiju bolest se značajno usporava, ali ona i dalje postoji. Dijabetes se leči od nastanka pa do kraja života bolesnika. Ako govorimo o kontekstu štitaste žlezde u kontekstu osobe obolele sa dijabetesom to su inače dve bolesti koje vrlo često budu zajedno. Globalno, taj pregled ima veliki značaj prevashodno u sadašnjoj eri mladih žena koje planiraju da ostanu trudne i velikom broju mladih žena koje imaju neregularne cikluse. Pored toga, u starijoj populaciji, kod bolesti štitaste žlezde posebno je smanjena funkcija koja se zove hipotiroza i zbog toga dolazi do poremecaja lipida, te osobe imaju poremećaj masnoća. Jedan od veoma važnih kriterijuma sa poremećajem lipida i sa nekim blagim dijabetesom, je da se odmah izmeri nivo TSH-a koji ukazuje na opštu funkciju štitaste žlezde i vrlo često se vidi da ta osoba ima povišenu vrednost i da u stvari ima poremećaj funkcije. To su sekundarni uzroci poremećaja lipida i među njima je najčešći uzrok poremećaj funkcije štitaste žlezde. Primarni uzroci su nasledni poremećaji masnoća, a sekundarni su svi ostali. Prema tome, ako imate osobu koja ima poremećaj lipida, obavezno mora da uradi nivo TSH-a kako bi se videlo da li ima poremećaj štitaste žlezde, jer se to jako često tu krije. U kontekstu dijabetesa tipa 1 i bolesti štitaste žlezde, one su često povezane, jer obe pripadaju spektru autoimunih bolesti. Najčešći uzrok smanjene funkcije štitaste žlezde je hašimoto tireoiditis, hronična upala štitaste žlezde uzrokovana auto antitelima baš kod tip 1 dijabetesa koji predstavlja hroničnu autoimunu bolest koja je uzrokovana autoantitelima prema pankreasu. Tako su ova antitela usmerena prema štitastoj žlezdi. Ta antitela svojim imunskim odgovorom oštete samu žlezdu i ona ne može da radi i ne proizvodi tiroksin, odnosno insulin, i onda imate dve autoimune bolesti kod jedne osobe. To se zove poliautoimunska bolest i česta je kod mladih osoba. Mlade devojke sa dijabetesom koje planiraju da se ostvare kao majke, razvoj njihovog ploda je u riziku ako nemaju dovoljno tiroksina. Nažalost se često dešava da prirodnom selekcijom višak TSH-a, odnosno manjak tiroksina u krvi ploda uslovljava nastanak spontanog pobačaja. To je jedan od načina kako priroda generiše rađanje zdravog potomstva” smatra doctor Gluvić.